Thursday, August 07, 2008

Beograd za početnike


Ne, nije u pitanju knjiga B. Tirnanica.

Jel delite moje mišljenje da se mi (Beograđani/Srbi) mnogo žalimo na ovdašnji život? Prva ja sam takva, a i znam popriličan broj sličnih. Par dana sa gostima iz inostranstva doprineće da se perspektiva barem malo promeni. Iako mislim da nam usluga nije baš jača strana, ljudi se trude da budu ljubazni.

Pre dolaska prošle nedelje (dva dana posle radikalskog mitinga) ja se ubih objašnjavajući kako nismo mi svi takvi, šta više to su fudbalski huligani, pa toga ima svuda, nema šanse da se to posle ponovo pojavi. Srećom oni su mnogo opušteniji od mene. Braća iz Južne Amerike. To što su tamo favele i sukobi narko mafije deo svakodnevice, ne znači da rušenje Beograda treba da postane deo turističke ponude.

„Ne znam da li mi treba šlem i maskirno odelo za prelazak granice, ali ja sam to nabavio. Ako misliš da treba napraviću i majicu „Brazil nije i nikada neće priznati nezavisnost Kosova““.

Navodno carinik na granici je pričao italijanski sa njima kad je video kola sa registarskim tablicama iz Italije, čak se malo i našalio kad je video da moj prijatelj ima dve „zelene karte“, tražeći i treću.



Sviđa im se hrana, nisam za džabe pekla paprike u kućnoj varjanti, posledice toga smo trpeli, tj. mirisali danima. Ne odbijaju rakiju. Kelner u Skadarliji ne zna engleski, ali zato zna čitav tim Brazila iz 68. Meksikanka kaže „Beograd je super, mogla bi da živim ovde“.




„A jel ovde imate ljude druge boje kože? Imigrante i to?“.

Pa ne baš, ovde ko može gleda i sam kako da pobegne. Imamo Kineze.

„Hoćeš da kažeš da ljudi bezbedno šetaju parkom čak i kad padne mrak... vidi ovu decu i pse .... Dileri koji rade na ulici ne postoje?!!“



„Da li imate gay klubove?“. Ne, ovo je patrijahalna sredina. Ovde žive pripadnici gay populacije, ali javno im je jako teško da javno budu ono što jesu.

„Čekaj ona dvojica tamo – onaj u roze šortsu sa cvetićima i crvenoj majici i onaj drugi sa izblajhanom kosom i majicom bez rukava – oni nisu gay?“.

Teretana likovi koji šetaju Adom, možda i jesu ali ni sami ne znaju. Vidiš onog tamo, nosi majicu na kojoj piše Srbija, taj je verovatno bio na mitingu i spreman da glave da razbija za Mladića i Doktora Dabića.

„Ako hoćete da se rešite nacionalizma, onda morate da otvorite gay klubove da ovakvi likovi imaju gde da se izraze“. Yeah, right.

Na Adi primećuje da su devojke previše slobodne, dupeta sevaju sa svih strana. Pa to smo videli od vas, zar to nije radna uniforma u Brazilu, ja kad pomislim na Brazil ja pomislim na veliku crnu guzu. „Pa da, ali vi ste i Brazil prevazišli“. Mi smo evropski Brazil, pa na kvadrat. To obećava čini mi se.

Otišli su juče ujutru. Estoy triste/Sinto me triste. Do sledećeg viđenja. Ko zna gde….

Večeras Ika/Ilija Ludvig na Šikari. Nikad ih nisam slušala, iako su moji favoriti sa kompilacije Jutro će promenti sve.


7 comments:

Anonymous said...

Vala, bas si se potrudila oko tih paprika, tj. oko tih gostiju:)

popkitchen said...

Pazi meni je tiha patnja - pechene paprike, punjene sirom pa pohovane. To mogu nochu da sanjam. Ako se ne potrudim oko stranaca, ajde barem zbog sebe.

Anonymous said...

Ja sam jednom pravila neku meksicku salatu, u koju, izmedju ostalog, idu i pecene ljute papricice. Pekla sam ih u rerni, ali je bilo strasno. Ne samo da je mirisalo u celom komsiluku, nego je stipalo za oci i izazivalo teske napade kaslja. No, salata je na kraju bila odlicna

maare said...

nisam lud za paprikama, al su brazilci carevi :)

popkitchen said...

Ovaj definitivno jeste. Jedva chekam da odem tamo.

Za paprike ne znash shta propushtash.

Anonymous said...

ccc...
Imamo mi gej klubove samo ti ne znas a izgleda ni pedercici s Ade ;) negde oko Skadarlije. Pricali mi ljudi, ja licno nisam bila :)

A. said...

A tek paprike punjene filom od sira i jaja, kao za gibanicu, prelivene maslinovim uljem i zapechene u rerni... Njam! :))

Mog'o bi jezivo dobar brend da se napravi od tih paprika... :)))

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails