U London sam nosila nekoliko knjiga za chitanje, potpuno ne razmishljajuchi da sve sto me je ikada zanimalo da prochitam mogu tamo da nadjem ili u knjizari ili u nekoj od biblioteka, kojih sam postala chlan. Prijatelj ih je sve vratio negde polovinom novembra, kad je postalo jasno da od skolskih obaveza, nema shanse da stignem da ih prochitam.
Preko deset kila knjiga u dva ranca je stiglo u
Poshto sam bila nevidjeno vredna, dosta od toga sam ponela ovde da radim na esejima koji su mi preostali. Pa sam ponela samo On Chesil Beach Ian McEwana, koji se taman moze prochitati tokom leta Beograd-Milano, Milano – Firenca. Tipicno, McEwan uzima jedan dogadjaj, mozda naizgled banalan, koji razradi do tanchina, jer posle toga stvari nikada neche biti iste. Odgovorno tvrdim da sem ako plaza na novosrpskom se ne zove bich, onda prevodilac nema pojma, posto nema nikakvog razloga da transkribuje tu rech i ne prevede ovu novelu (pre kratka za roman) “Na Chezil plazi”. Ako mozete chitajte McEwana na engleskom, on je nevidjeni majstor ovog jezika, sigurno che te nauchiti mnogo, pored tipichno chitalachkog uzivanja.
I sad nemam sta da chitam. Nashla sam englesku knjizaru u centru grada. I mogla bi da uzmem nekog drugog McEwana ili Martina Amisa ili Zadie Smith, koje vech duze vremena planiram da prochitam, ali ja bi da chitam ovo.
Redovno pratim sta Boris Dezulovich pishe na sajtu B92. Kolumne su mu genijalne, mozda bash zbog toga sto je pisac, a ne umishljeni mislilac. A nadam se i da je dobar pisac zato sto je novinar. Ovo poslednja o holivudskim zvezdama koje brane srpske interese me je naterala na smeh do suza.
12 comments:
hm, nadam se da je miris karija od razbijene bocice u rancu do sada vec izvetreo.
dezulovic je faca, nenormalno je duhovit (ovo o holivudskim zvezdama je fenomenalno) ali i britak (tekst o cirilici i slovu u tj y, kao i njegova angazovana poezija)
steta sto kod nas niko tako uspesno ne spaja te dve osobine.
hteo ja da se potpisem sa prijatelj, al ne da ovo cudo :)
ma jok, nisam ja ni namirisala kari ili sam posle one grupne kuhinje oguglala:)
da nemash ovu knjigu sluchajno?
pa ko hoche da sazna ko je prijatelj uvek moze da prati strelicu...
moje iskustvo kaže da je dežulović bolji novinar/komentator/kolumnist no pisac. istina, knjiški su mi susreti s njim za sada svedeni upravo na christkind. na sajmu sam kupio poglavnikovu bakteriju, no je još nisam dohvatio. oto ju je stavio na top bookz of 2007 listu, a oto je čovek kojega slušam.
pre godinu dana (give/take) mi je brat poslao link ka dežulovićevom txtu na sajtu jutarnjeg, a o njegovom fajtu sa testikularnim kancerom. n.e.v.i.đ.e.n.o.
ah, evo ga!:
http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/panorama/clanak/art-2006,11,30,boris_dezulovic,52714.jl
lepo mi je blogger skenjao link. evo ga opet, no ćete morati da ga krpite.
http://www.jutarnji.hr/
kultura_i_zivot/panorama/clanak/
art-2006,11,30,boris_dezulovic,52714.jl
@a@superstudio: ti slushash Otoa, ja slusham tebe. Mada mogla bi ja da slusham Otoa ili Ota (e sad sam zbunjena), mada je njegov ukus dosta zanrovski odredjen. Sto nije losha stvar, i tome sam sklonija u muzici/filmu, a sto se knjiga tiche, izgleda da najvishe romane, ali ne toliko ogranichene temom. Tj. retko chitam horor/krimi/sci fi(to gotovo nikada). Sto ne znachi da nechu da pochnem.
Christkind je remek delo, Bakterija je vrlo dobra zbirka prica...super su mu Pjesme iz Lore...a nisam jos citao Jebo sad hiljadu dinara.
Inace, BD je od skora Beogradjanin.
@bevc: da da znam, gledala sam poligraf na YouTube-u u kome je on gostovao.
Nishta preostaje mi da chekam dva meseca uskrshnji raspust, pa da probam da nadjem nestho u Beogradu.
dežulović beograđanin?
a) tell us more;
b) šta li mu je to trebalo?
ne da bih da budem (and i quote) 'antisrpski nacionalista', no i pored svih stranputica - zbog kojih je i neko poput dežulovića mogao trpeti - hrvatska mu dođe ne'ak... bolja? ili je to samo zelenija trava komšijskog travnjaka? susjedov travanj?
a oto? taj samo javno demonstrira žanrovski deo svog ukusa. čovek sa misijom?
@a@superstudio: pa pogledaj taj poligraf, sad sve imash na youtube-u sa B92, on tu nabraja da hrvat moze da ima samo tri razloga zastho bi doshao u Beograd.
http://www.youtube.com/watch?v=Kyoe4sBNMts
Jedan je ... hm, hm, citira onog predratnog politichara Stjepana Radicha, to je valjda onaj sto je razbijao ondashnju Jugoslaviju. Drugi je posao sa surchinskim klanom, a trechi je ljubav. Pa ti vidi....
pogledaću.
no sam, kao već ozloglašeni ljubitelj ljubavi i sl, shvatio da je samo jedan razlog mogao biti za takvo što.
kad sam već kod ivana na blogu pominjao, evo i citata...
A beautiful girl can make you dizzy, like you've been drinking Jack and Coke all morning. She can make you feel high full of the single greatest commodity known to man - promise. Promise of a better day. Promise of a greater hope. Promise of a new tomorrow. This particular aura can be found in the gait of a beautiful girl. In her smile, in her soul, the way she makes every rotten little thing about life seem like it's going to be okay. The supermodels, Willy? That's all they are. Bottled promise. Scenes from a brand new day. Hope dancing in stiletto heels.
- - -
Yeah, that's nice right? Well, it doesn't exist ok. Look at the hair. The hair is long, it's flowing, it's like a river. Well, it's a fucking weave ok? And the tits, please! I could hang my overcoat on them. Tits by design were invented to be suckled by babies. Yes, they're purely functional. These are silicon city. And look, my favorite, the shaved pubis. Pubic hair being too unruly and all. Very key. This is a mockery, this is a sham, this is bullshit. Implants, collagen, plastic, capped teeth, the fat sucked out, the hair extended, the nose fixed, the bush shaved... These are not real women, all right? They're beauty freaks. And they make all us normal women with our wrinkles, our puckered boobs, hi bob, and our cellulite feel somehow inadequate. Well I don't buy it, all right? But you fucking mooks, if you think that if there's a chance in hell that you'll end up with one of these women, you don't give us real women anything approaching a commitment. It's pathetic. I don't know what you think you're going to do. You're going to end up eighty-years old, drooling in some nursing home, then you're going to decide, it's time to settle down, get married, have kids? What, are you going to find a cheerleader?
"Charge it Mitch"
Rosie O'Donell na kraju jednog od svojih iluminirajuchih monologa u filmu Lepe devojke.
Jedan od najboljih feelgood filmova svih vremena. Mozda se samo malo kolje sa Breakfast at Tiffany's (slichan nivo sharma i citatnosti, samo malo vishe shika).
Post a Comment