Wednesday, September 26, 2007

kindness of strangers

Do sada na ovom proputovanju nisam videla nikog ko ima vishe prtljaga od mene. To je ochigledno posto svoj prtljag jedva vuchem okolo, rushim stvari, na glupom kineskom koferu tochkichi slabo rade, izvrche se i udara me u cevanicu. Kad sam ulazila u voz za Pariz mislila sam da ce ljudi da krenu da se deru na mene, posto sam monster kofer vukla iza, a malog kineza shutirala napred. Svi su se smeshkali sa razumevanjem i sazaljenjem, a ja sam vikala „Excuse moi“. Na kraju mi je jedan momak pomogao da utovarim ogromni kofer medju prtljag.

Sedela sam sa porodicom koja ima bebu od recimo 10 meseci, tata francuz i mama korejka. Prichaju shapatom da nikom ne smetaju, kad mali pochne na plache oni ga utishavaju. Klinja je hteo da se igra i stalno se naginjao na moju stranu stola, a roditelji su pokushavali da ga spreche, valjda da mi ne smeta. Ali ja volim klince koji vole mene, tako da smo se sprijateljili, na kraju mi je otac porodice izneo kofer iz voza.

To shto ne znam francuski me neche sprechiti da dobro jedem. Planiram da u London odem debela i slatka od ovih bozanstvenih kolacha.


Ispred pekare se formirao red pa stadoh i ja. Vech na pocetku reda pekar te pita sta hoces, ali ja ne znam ni sta imaju i pomeram se napred, a svi pre mene i posle mene su vech naruchili. I tako stojim izgubljeno medju onim pecivom, tartovima i kolachima, prvo ne znam shta da naruchim a onda ne znam ni kako. Gospodja iza mene mi nestho kaze, a ja jedva prozborih „I don’t speak French“. Kapiram da hoce da mi pomogne, tako da sam joj pokazala sta hocu, ona im poruchi, pritom objashnjavajuchi da ne znam francuski i da sam Amerikanka, toliko sam razumela. Naruchuje i chovek iza nas, i to sve i svashta, i on i gospodja su platili, a ja i dalje chekam da mi daju moj kolach. Ona ponavlja da devojka koja ne zna francuski nije dobila ono sto je trazila. Pekarke slezu ramenima, posto nisam kod njih ni naruchila. Chovek iza nas je otishao, ali se ubrzo vracha sa kutijom koja tvrdi da nije njegova. Otvorimo i vidimo da je to moj tart sa bademom. Ja i gospodin sa maramom oko vrata se razrachunavamo i na kraju dobijem kolach za 10 centi manje.

1 comment:

little voice said...

hej draga obožavam ove tvoje putopise....

setih se da i u Londonu u Kovent Gardenu postoji neka pekara slastičara "Paul" i da su ovi moji drugari Francuzi čežnjivo gledali i govorili ah Paul...mi smo čežnjivo gledali jer smo već spiskali dnevni džeparac...jedi draga u Londonu ćeš dvaputa da meriš pa da sečeš...TGV, koliko brzo ide reci? ne sumnjam da tebe bebe vole, a za kofer ne brini, once you are settled, you will be travelling light...
kisses

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails