Friday, February 08, 2008

ostavite komentar


Uglavnom ostavljam komentare na blogovima i kad se slazem (“vau sto si super”) i kad se ne slazem, ali se trudim da ne budem bezobrazna.

Mnoge blogere sam upoznala bash preko komentara.

Jedno vreme sam postovala na forumu Popboksa, ali sam shvatila da mi je blogovanje draze, prvo vishe ucestvujesh u samom sadrzaju, a onda i ima neki uticaj odlozenog dejstva. Dok forum valjda treba da pratish ko televiziju, a ko danas ima vremena za televiziju.

Ali ustvari koje je funkcija komentara? Da izrazish mishljenje? Moje mishljenje vredi koliko i svachije. Radi grupisanja istomishljenika? Priznajem da nekad ostavljam komentare zato sto se apsolutno ne slazem sa nekakvom vechinom koja se vech formirala. Pa smatram da je dobro da postoji pisani dokaz da svi ljudi prosto ne misle tako. Kad gledate televiziju koliko puta vam se dogodilo da naglas komentarishete. Nekoliko puta dnevno verovatno. Ostaviti komentar je sublimacija usputne svakodnevne aktivnosti.

U poslednje vreme kad chitam vesti sa sajtova B92, Blica ili Politike, ponekad bacim pogled na komentare. Rezultat je porazavajuchi. Prvo moram da razgranichim da ljudi koji komentarishu blogove ili ucestvuju na raznim forumima su uglavnom specijalizovani, ako ne i pripadnici nekakve potkulture, iako che mnogi odbiti tu klasifikaciju. U odnosu na njih ljudi koji komentarishu vesti deluju (ne postoji nachin da saznamo) kao obichni ljudi koji izrazavaju svoju podrsku, neslaganje ili zabrinutost.

Ono sto je zabrinjavajuche je sto mnogi komentari deluju kao tok svesti pijanog rodjaka na sred porodichne slave. Nema pochetka, ni sazetosti. Kreche se od 45-te, stvaranja Jugoslavije, 500 godina pod Turcima, Tita ili Slobe i onda kreche taj naboj osechanja, koji je vishe zabrinjavajuchi nego chitljiv.

Vlada Arsenijevic je u danashnjoj Politici posvetio kolumnu toj temi. On pokushava da skicira tog zamishljenog komentatora.

Ево његовог профила: закочен у свом некрофилском односу према трулом лешу „боље” прошлости или, пак, сав предат неизлечивом и мрачном националном јалу, он је суморан, параноичан, несклон било каквој објективној критици, непријатељ сваког индивидуализма, силно заљубљен у колективне „вредности” попут вере или нације, лажно благоглагољив и лак на аористу или пак брутално неписмен и немушт, нејасан самом себи колико и свима осталима, неповерљив према спољном свету који не познаје, па стога даје себи за право да га беспоштедно демонизује и/или омаловажава, нескривени националиста и религиозни фундаменталиста, хомофоб а неретко и мизогин и расиста, неспособан за садашњост па стога и окренут против ње, неповратно замагљене свести од свих тих националних митова толико пута подгреваних да су се досад већ скврчили ко трипут препечена кајгана...

Uzasno je pogreshno misliti da onaj ko komentarishe je prosechni citalac ili gradjanin. Uglavnom on je boljestojechi gradjanin sa stalnim pristupom internetu (posao ili kucha), sto ne garantuje da racionalan ili bolje obrazovan.

Sa druge strane, kad nesto napishete i postavite to u javnu sferu, koliko god ona bila mala, onda morate biti spremni na svakakve komentare i kritike.

11 comments:

Anonymous said...

E sada vec pocinjes da me brines! :) Mani se Arsenijevica plz!

popkitchen said...

hm, hm ... sto mogu li da pitam? Chitala sam ga u gimnaziji, U potpalublju to je tad delovalo bash revolucionarno. Ne znam da li bi i tako bilo danas.

Chovek ima izdavachku kuchu to pozdravljam.

A ovde je savrsheno ilustrovao jedan fenomen o kome sam nedavno razmishljala.

Mada chitati komentare na sajtovima tipa Politike je poslednji stepen mazohizma.

Milena said...

Slazem se sa tvojim komentarom o prosecnom citaocu. Sta je uopste prosecni citalac u nasoj zemlji? Vrlo mali broj ljudi se koristi Internetom i ovi ljudi vecinom poticu iz urbanih sredina, odnosno gradova i vecih mesta. Oni takodje donekle moraju biti obrazovani, odnosno vladati nekim stranim jezikom, inace je njihov pristup mrezi vrlo ogranicen.

Laluve said...

da se ogranicim na komentare na blogovima, posto ove druge gore pomenute nit sam analizirala nit pratila...
ono sto je meni porazavajuce je uzrocno posledicna veza komentarisanja po principu ja tebi ti meni i cinjenica da je u 90% slucajeva kolicina komentara obrnuto srazmerna kvalitetu napisanog posta.

popkitchen said...

Ja tebi, ti meni je glavni princip. Ali to je i priroda bloga, prosto pratish neke, na druge naidjesh svide ti se pa i tu krechesh da komentarishes, a ako ti se ne svidja blog zasto bi komentarisao?

Kvalitet posta? Sta pod tim podrazumevash? Uzasno je to tesko da se odredi zbog same prirode bloga, nekome je to dnevnik, nekome mesto gde kachi fotografije/muziku ili (e evo sto ne volim) poeziju, nekome prostor da se bavi stvarima koje ga zanimaju vishe, a da ne zeli da deli svoj zivot sa drugima.

Sam format je takav da ga mozesh lako uredjivati, menjati, lako se postavlja sadrzaj. Kod nekih ljudi post ima formu kolumne ili mini eseja (tj. ima kvalitet koji bi bio ochigledan i van bloga), a kod drugih je vishe to usputan utisak u chije postovanje nije ulozeno previshe mozganja.

Sta ti mislish?

Laluve said...

Nikad ti se nije desilo da nekoga volis da citas, pratis, komentarises i da ukoliko on ne uzvrati istom merom ti odustanes? Tj prosto moze da se desi da se recimo, sadrzina i nacin na koji t ipises meni dopada i provocira komentarisanje a da obrnuto nije slucaj. Mozda sam banalizovala ali , nadam se da si shvatila.
Jasno i taksativno nabrojane kriterijume po kojima se moze oceniti kvalitet nekog postam nisam sad bas u stanju da komentarisem, ali i pricali o tome pametniji i bolji :-)
ali recimo, ne vezano sa sadrzinom, i da li se radi o nekom online denvniku blogu, ili It blogu ili kako god, mozes na prvi ili bar na drugi pogled da vidis da li je nesto Grand parada ili nije. Cenim i postujem da neko slusa i gleda i GP :-)

ako uzmes i sopstevni blog i analiziras mozda dodjes do slicnih zakljucaka
To je u krajnjoj liniji moje subjektivno misljenje proizaslo iz visegodisnjeg blogovanja i citanja mnogih.

popkitchen said...

E vidish nije, ima ljudi chiji blog relativno redovno chitam, a da nikad nisu ostavljali komentare na mom. Ovo sad nije dokaz moje nevidjene shirine, chesche mi se desi da ne prestanem da chitam nesto sto mi sadrzinski ne odgovara. Recimo, online dnevik, koji prelazi u intimu,pre nego da negativno komentarishem, prestanem da chitam. Jer iako je autor to svesno okachio, ja osecham da mi je to previshe lichnih informacija i ne osecham se lagodno. Tj. osecham se kao da namerno chitam nechiji dnevnik u tajnosti.

Ali ono sto je cescha situacija je da krenem da chitam blogove ljudi koji komentarishu moj ili neki drugi blog koji chitam. Evo recimo tvoj:)

Anonymous said...

upecala sam se pre neki dan i komentarisala nesto o komentarisanju na nekom mojblog blogu. tj. odreagovala sam, zamisli. vise na koment jedne od urednica, koja je govorila o "validnosti" postova i komentara... (kvalitet i ajde, ali 'validnost'?!)
a neki mamlaz mi se nedavano nakacio s pitanjem da li mislim da broj komentara govori o kvalitetu posta...
a to 'ja tebi, ti meni' jeste malo hevi. naviknes se na sve to i onda valdja opustenije blogujes.
arsenijevic bi mogao malo da poradi na kvalitetu prevoda svoje izdavacke kuce.
a ti da se vise reklamiras, mxmovc!:)
ps kruzi neko tagovanje tamo kod nas, mene prozvao jedan moj blog-prijatelj, a ja bih tebe, ako nemas nista protiv, cim i sama to naisem?

Anonymous said...

progutala sam jedno 'p' u nicku, ups...

Milos said...

Ne razumem sta mu to znaci?
Koliko imas komentara toliko ti vredi blog. Ne slazem se uopste.

Anonymous said...

126% profita mesečno — je realni rezultat iskusnog trejdera.
Prođite besplatan kurs obuke kod vodećih analitičara FOREX tržišta i naučite kako da zarađujete što više.
http://teletrade-dj.rs/novice/promo

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails