Friday, August 17, 2007

oda kafi

Po prirodi sam oralni tip – pričam puno i glasno, volim da jedem i pijem. I ne mogu da se odlučim šta je moje omiljeno piće pošto … sve mi se sviđa. Tjekom godina sankcija, toliko sam popila Coca Cole zajedno sa mlađim bratom, jer je to bilo najjeftinije piće tako da sam sad na dugogodišnjem rehab-u, ponekad dozvolim sebi guilty pleasure, naravno u konzervi – nema ničeg boljeg od onog pucanja konzerve, prvi hit/gutljaj plus onaj metalni okus, zubi koji trnu – to je esencija Coca-Cole. Can’t beat the feeling.

Ali ako već moram da biram, onda uvek biram kafu.



Ozbiljna pisanija su napisana o cigaretama, raznim opijatima, da ne spominjem alkohol, bez njega ne bi postojalo 50% svih umetnosti, plus cela narodna muzika. Ali niko nikad nije pisao o kafi sa ljubavlju. Sem Amy Sherman-Palladino u Gilmore Girls. Mada one tu piju najgoru vrstu, a to je ona podgrejana američka filter kafa. U pop kulturi, kafa je priručna stvar u potrazi za mnogo važnijim stvarima “one more cup of coffee, before I go to the valley bellow”.

O njoj razmišljam od sinoć kad sam kod prijatelja popila jednu šolju decaf (ne znam koju vrstu), koja ima super ukus, gotovo kao da je prava. Ali nije. Jel ubrzo mi se prispavalo pa sam morala da napustim prijatno društvo. Zaspala sam na pola četvrtog dela Harry Pottera. Samo sam se okrenula na stranu, a Voldemor je nastavio da baja, Harry da traži svoje naočare, Ron da pravi face, a Hermiona da histeriše. Jutros sam se probudila 45 minuta kasnije.

Kao rob rituala, ja ne preskačem jutarnju kafu. Negde oko 9 ujutru. Uglavnom popijem još najmanje jednu. A nisam je pila uopšte pre svoje 20-te godine. Čak sam nekoliko meseci provela praveći kafu za druge (insajderski tip - nikad ne naručujte Nes u kafićima). I onda su stigli ispiti. Hvala onome ko mi je prvu spremio, on je zaslužan što sam završila fakultet, učeći noću za većinu ispita.

Omiljena mi je dupla doza espresso kafe u specijalnom lončetu, onom iz dva dela što ima mini filter, koje sam uništila tako što sam ga ostavila na ringli predugo. Pretpostavljam da ću morati da se udam da bi dobila mašinu. Do tada pijem Nes iz moje Dharma šolje.



Mnogi smatraju da je kafa za poneti svetogrđe koje sprečava onaj refleksivni trenutak u ispijanju kafe (već vidim reklamu osobe koja pije kafu, dok je ceo svet u fast-forward motionu) i da je tipičan američki proizvod. Što sve stoji, ali meni je spasilo život više puta – posle jurcanja po gradu i gomile poslova, idem ka mestu gde treba da budem skoncentrisana sat i po vremena, a pritisak mi je pao i voila, hvala bogu sad u Beogradu ima na svakom koraku neki lanac. O tome je već pisano ovde. Moj favorit što se tiče kafe je i dalje Grinet, iako im rešenje za takeout nije baš najsrećnije, prosto nema mesta za čekanje, a gužva je svuda, sem u Bulevaru. Coffee Dream mi se ne sviđa. Speak Easy mi je iza ugla, muffini su neprevaziđeni, sve ostalo solidno dobro, kafa ništa specijalno, izgled prostora mi je potpuno fantastičan, prostrano, čak i kad je puno nemaš utisak gužve. A izgleda kao da su ga dizajnirali da bi privukli studente arhitekture od prekoputa, kao što su nekada u “Domovini” sedeli pijani profesori ETF-a ili Građevinskog. Jednom sam se zadesila tamo subotom rano ujutru, sa mojim roditeljima. Ništa se to njima nije svidelo, a ja sam oduševljeno cvrkutala. Moj otac je rekao da ti visoki plafoni, cevi koje se vide i beton i cigle možda mogu da prođu u Njujorku ili tako negde, ali ne u toj predratnoj zgradi, ali ja znam da mu je srce plakalo za “Domovinom”.

Costa Coffee, koji se polako povlači u svetu pred naletom Starbucksa, je potpuno loše organizovan, ali to nikom ne smeta pošto je uvek puno. Prvo naručujete kod jednog momka koji uzima porudžbine za sendvič ili kolač, onda naručite kafu kod drugog, onda sve to ponovite liku koji radi za kasom, a možda i momku koji sprema kafu. Plus kad naručite kafu, zaposleni uvek kaže veću dozu i to na italijanskom kao posebno oružje zbunjivanja, na primer “mali kapućino”, “Mislite cappuchino massimo?”, i ti ako nisi siguran možeš da završiš sa ogromnom šoljom koja te pri tom košta 180 dinara. Svetski, nema šta?

Na kraju, Opra kaže da je kafa zdrava, a ko sam ja da se svađam sa njom.

Inače oduvek sam želela da napišem tekst za Vreme uživanja.

7 comments:

Anonymous said...

1) jacobs nigh & day. što se mene tiče, jacobs je uvek šutao dupe nestleu. dok nisam prešao na taj decaf, pio sam onaj zeleni kroenung, beše?
2) nemoj zanemarivati kapacitet profesora arhitektonskog fakulteta za šljemanje u domovini. nekolicini je to bila i druga kuća i kabinet ;)

spidloris said...

svidja mi se tvoja oda kafi, zasluzuje mesto na kraju vremena. veruj mi, to ti kaze neko ko je takodje oduvek hteo da napise tekst za vreme uzivanja. pozdrav

popkitchen said...

@anon - jacobs je ukusniji, kremastijeg ukusa od nesa. Nes je shut u glavu, ali nista prema espresu iz loncheta, to je najacha kafa ikada. Naravno, ako ciljas na power efekat.
Sigurna sam da su i sa arhitektonskog bili redovni u Domovini.

@spidloris
Koliko sam chitala tvoje blog pisanije, imash i kapacitet za poslednju stranu.

Secham se dva primera - jedan tekst o tome kako sva hrana je pakovana za dvoje ili vishe osoba i kako je nemoguce kupiti jednu shniclu
I tekst Aleksandra Crkvenjakova (bivsheg gen.dir. RTSa) o charima Coca Cole, koji je napisan u stilu "na ovim stranama je data mogucnost opevavanja raznih alkoholnih napitaka, ajde malo o Coca Coli"

Anonymous said...

a sto ti se ne dopada coffeedream?

popkitchen said...

Iza ovog anonymous imena se verovatno krije zaposleni Coffeedream lanca, a? :)

Lepi su im kolachi, super su kupovi, kafa nije po mom ukusu, plus imaju previshe onih fancy napitaka, sto se zovu kafa ali su sve osim ... lesnik moka sa vanilom and so on....

Anonymous said...

Well done Sherlock ... jeste zaposleni :) Ako bash volish kafu probaj caffee latte (my choice).

Super ti je blog. Ovo o poslu/muzici/andriji i vizama/proseku i konkursima, ko da si mi vadila iz glave.

popkitchen said...

da znash da hochu.

Thanx na komplimentima.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails