Sunday, June 03, 2007

school's out forever

Ili matura u Srbiji. Nostalgija je potpuni gubitak vremena. Još uzaludnija stvar od toga je mišljenje da je nekada “u naše vreme” sve bilo bolje, pristojnije i lepše. Ma bilo je isto ovako, možda i gore … Sticajem okolnosti sam zavirila u život današnjih tinejdžera pre neki dan i bila skoro ponukana da izjavim da je možda stvarno nekada bilo bolje, ali sam se zaustavila na vreme i skapirala da je njima super, ma koliko ja danas u to ne mogu da se uživim. Činjenica da je jedna reč mog zvaničnog zanimanja profesor treba da me upozori da ni ne pokušavam. Živim u ulici gde se nalazi jedna gimnazija, tokom velikog odmora ne možete da uđete u prodavnicu ili lokalni kafić od napucanih tinejdžerki, a pred školom se zaustavljaju motori i fensi kola. U petak je bio poslednji dan škole, maturanti su organizovali nekakvo ozvučenje tako da nije moglo da se živi od turbo folk hitova (prepoznala sam i Džeja u jednoj od pesama, majku zar nisu odmakli malo, to je bio hit u mojoj osnovnoj školi) i raznih eurotrash (tbc, tbc, tbc…) ritmova. Celo dvorište je bazdelo na pivo, momci su pevali sve pesme navijačkim horskim stilom, njihove drugarice se uvijale ko da su na takmičenju za Zvezdu Granda. Nekoliko policajaca se tuda muvalo, gledali da klinci ne naprave neko sranje, pošto su dvojica rasturila neki hidrant i bili spremni da organizuju grupno kupanje i miss mokre majice u školskom dvorištu.

Posle toga otišla sam da se vidim sa jednom drugaricom kojoj je radno mesto pored osnovne škole. Slika ista, nema alkohola, ali su četrnestogodišnjaci izneli muzički stub napolje, zagrlili se i pevaju.

Jedna od najizlizanijih fora vezana za maturu je da je sama proslava “jedno od najlepših večeri u vašem životu”. Pre jedno od najsmešnijih. Lakirane frizure, odela koja vise, previše šminke, ne zna se koje više go, a manje obučen – pevaljka ili drugarice maturantkinje. Evo kako to rade u pravom getu.

Zato sam bila prisiljena da se podsetim “kako je to bilo u moje vreme”. Po cenu da zvučim ko moja baka, koju je taj događaj zatekao za vreme okupacije, poslednji dan škole se pogodio sa krajem bombardovanja tako da nije bilo glamura ili trubačkih orkestara. Pet godina mature smo slavili. Na splavu koji je kasnije postao Povetarac. Pošto sam ja dežurni drkadžija i pametnjaković smatrala sam da je potpuno besmisleno organizovati proslavu kad niko nije završio fakultet, a kamoli se udao, razveo, oćelavio, ugojio, krenuo sa prvim estetskim operacijama, otvorio firmu, bankrotirao, proneverio neke pare, uzeo da vadi slike iz novčanika svoje troje preslatke, ali pomalo debele dece … U čemu je poenta okupljanja ljudi koji su prestali da se druže, ako ne da vide gde je ko dogurao u životu. Ali naša petogodišnjica nije bila bez svojih svetlih momenata, stvarno je bilo prijatno iznenađenje videti neke ljude, manje više su se svi pojavili, đuskali su celo veče, bile su i karaoke (momenat za zaboraviti – drugarica koja inače živi u Nemačkoj izvodi “Moj Beograde” od Cece). Jedna od onih žurki na kojoj se svi opuste i potpuno izgube, prognoziram da ćemo za 10 godina stići i do “O mladosti” momenta.

Najbolja prošlost je ona koja se nikad nije dogodila. Ili se dogodila nekom drugom. U to ime tri sjajna filma sa temom mature za tematski filmski marathon.

Say Anything



Dazed and Confused







15 comments:

a@super|studio said...

1) u napadu svog opiranja žalu za mlados' počela si da tendenciozno iskrivljuješ istinu! čak i mi, kojima se desetogodišnjica mature (iako proslava, na svu sreću, nije održana) tek ukazuje kroz izmaglicu sjećanja, znamo da je povletarac bio povletarac i pre nego što ste se vi, pilići, kvalificirali za petu obljetnicu. maturalna, hell yeah!
2) od ponuđenih predloga za kućni bioskop favorit je dazed+confused. istina, say anything... nisam gledao, niti ga imam. ali znam da ćeš mi ti biti od velike pomoći u tom pogledu. khmmm.
nego, šta bi sa american graffiti? too obvious a choice?

popkitchen said...

moguce da si u pravu za povetarac, ali meni se cini da su ljudi tamo poceli da izlaze kasnije, a mi smo bili 2004, ali ko zna ...

American graffiti, sram me je da priznam nisam gledala, jel me vadi da medju hrpom diskova koji nisu odgledani stoji i ovaj, sa sve omotom. Ali vidis svidja mi se sugestija, mozda se taj maraton i produzi.

Say Anything sam gledala na VHS-u, sad cu da odem do dilera (mog mladjeg brata) da vidim ima li on.

Anonymous said...

popčikin, imaš li ti taj dejzd end konfjuzd?

Anonymous said...

dazed and confused je prošle godine dobio i svoj ultimativni kolekcionarski oblik - criterion collection dvd izdanje na dva diska. me wants!
btw, sećam se da smo kao klinci umirali od smeha na francuski film mangupi polažu maturu (kako god se izvorno zvao). tied to early eighties, whacha gonna doo... tu je predmet, naravno, varanje pri polaganju maturskog ispita. ništa od 'sentimenta' američkih filmova o maturskoj večeri, obrednom kruzingu gradom pred raspršenje generacije po koledžima, lokalnim prodavnicama nameštaja, mobilizacijskim odredištima...
francuzi... trt!

a@super|studio said...

dazed and confused je prošle godine dobio i svoj ultimativni kolekcionarski oblik - criterion collection dvd izdanje na dva diska. me wants!
btw, sećam se da smo kao klinci umirali od smeha na francuski film mangupi polažu maturu (kako god se izvorno zvao). tied to early eighties, whacha gonna doo... tu je predmet, naravno, varanje pri polaganju maturskog ispita. ništa od 'sentimenta' američkih filmova o maturskoj večeri, obrednom kruzingu gradom pred raspršenje generacije po koledžima, lokalnim prodavnicama nameštaja, mobilizacijskim odredištima...
francuzi... trt!

popkitchen said...

posle detaljne istrage, ustvrdila sam da samo posedujem Rushmore i toplo ga preporuchujem, naravno spremna sam da ga pozajmim/narezhem.

a@super|studio said...

rushmore imam i ja. dazed+confused imaju drugari, samo da im odem u pohode i biti će scoreovan (mada i dalje žeheheeelim taj dvd). say anything... sam našao u katalogu kod jednog od dealera. ionako odavno nisam kupovao filmove.
+ wilfovanjem (what was i looking for? neologizam koji označava lutanje webom putem praćenja raznih linkova) sam natrčao na drugi linklaterov film slacker (1991). to bih također volio vidjeti. kao i kicking and screaming (1995) noaha baumbacha. oba objavljena u criterion dvd obliku. nešto mi govori da će to ostati jedini način da se do njih dođe.

popkitchen said...

Dragi a,

Ne samo sto si super informativan, vec pocinjes da budes i edukativan, sto ipak daje nekakav znacaj ovom blogovanju, za koji bi mnogi rekli da je cist gubitak vremena, ali znamo mi bolje ... mi, mi koji wilfujemo tokom radnog vremena, celo vreme udubljeni u ekran personalnog rachunala kao da radimo nesto od izuzetne vaznosti.

a@super|studio said...

draga popkuharice,
bio sam prokleti weboholik i pre nego što je stvar evoluirala u tzv. web 2.0. ovako - osuđen sam na propast.
forumi, blogovi i instant messengeri će mi zameniti izravnu komunikaciju sa ljudima. ionako sam biće zasnovano više na pisanoj no na usmenoj kulturi. nek ide život.
dodaj tome konzumentsku maniju u oblasti serijskog igranog televizijskog (?) programa i razmere samoizolacije (pod krinkom povećanog stepena komunikacije) postaju zastršujuće.
kad smo već kod ovog poslednjeg. jesi li skupila sedmu sezonu gilmorez?

sestra luzerka said...

ja sam streamovala gilmorsice sa http://www.tv-links.co.uk/show.do/1/934 , mislim samo tu sedmu sezonu, i ništa mi nije žao što je nemam nasnimnjenu na dividije, i streaming im je previše.
ostalo mi još 2 epizode da pogledam.

a@super|studio said...

dok je nama gregoryja housea da nam rane vida, možemo se izlagati i toxičnim uticajima sedme sezone scheiser girls. šta sad, dovde smo dogurali, pa ćemo nekako izdržati i do kraja.
sinoć sam pogledao i, za sada, poslednju epizodu heroes. sada bih mogao da se bacim na (to ne bi bilo loše u više različitih smislova) veronicu mars i nadoknadim propuštenu treću sezonu. zašto li sad pišem o tome? vrag bi ga znao...

popkitchen said...

dragi moji senka i a@superstudio,

Gilmoreice se gledaju srcem a ne glavom, njima je jednostavno sve oprosteno, sta nam preostaje ako ne mozemo da se vratimo u our little corner of the world. Tako da nemojte da tu nesto muljate, inache su vase komentare da tretiram kao govor mrznje.

Ali da Dr. House je supersexi.

a@super|studio said...

to je jedna od stvari koju volim (understatement) kod popkitchen - kada sam nisam u stanju, ona uspeva da iznađe antitezu. a ja sam večiti skeptik i salonski ljubitelj dijalektike.
[tačka loma, gde treće postaje drugo lice jednine]
draga, ipak malo natežeš stvari lojalnosti zarad. da se razumemo, lojalnost mi je draga, ali volim da joj ispitujem izvore i granice. manje-više do sedme sezone gilmorica nismo morali da isključujemo mozak. barem ne čitav. jer su visprena dijaloška paljba i (pop-)kulturna referencijalnost (tako li se kaže?) lepe vežbe i užitak za taj organ.
gg imaju taj format, khm, drame. ali tretiraju dramaturgiju više, ne'ako sitcomovski. makro plan je... manje važan. da me neko pita o čemu je ova serija, rekao bih ponešto o premisi, dotakao tih nekoliko važnih tema i brže-bolje počeo da pričam o motormouth tretmanu malih situacija. svaka čast seriji (čije epizode traju 45 minuta) koja time uspe da veže fanove tokom šest sezona.
stvari do srca stižu preko mozKa. a onda - ta-daaaaam! - preokret! pomenuti greg house može samo da utrči u prostoriju i konstatuje - the brain is shutting down. dijalozi naprasno postaju lejm (osim u izuzetno retkim prilikama), a situacije podmazane sapunicom.
moja lojalnost može da podnese samo još toliko: da pogledam sedmu sezonu. dobro je da je tu i kraj seriji. naravno, možda bi bio moguć i dvostruki preokret, ali je to domen teorijske spekulacije.
kada smo već stigli tu gde su nas doveli, zahvalan sam zbog tehnologije koja mi omogućava re-runove kadgod poželim.

sestra luzerka said...

draga popkujno i a,

upravo ste me inspirisali da u još jednom rather slow danu na poslu, istreamujem pretposlednju epizodicu nekada omiljene serije.
na stranu ovi intelektualno-razumni razlozi koje je a pobrojao, ja sa sedmom sezonom imam i čisto emotivni problem: svi likovi & njohovo ponašanje me nerviraju! jedino sam se saživela & uživala u epizodi kad se lorelaj i (bljakica) kristofer raskantaju.

as for the dr house hottie appealing - pre neki dan drugarica kaže svom dečku kako jedva čeka da na fudbalu oćopavi kako bi ga škartirala, a ja se sve mislim, "nemaš pojma sestro šta pričaš..."
ne moram posebno da ističem da ne prati serijicu.

sve više se razmišljam da ponovo aktiviram svoj besmisleni i luzerski blog...

a@super|studio said...

senka, nemo' ti mene sa 'intelektualno-razumski', znadeš? sve tamo što sam trabunjao znači... da je u sedmoj sezoni serija naprasno postala glupa i nezanimljiva. što će reći - slažemo se.
što se tog fudbalskog čoveka tiče, teško da taj može da zaliči na housea, sve i da doživi infarkt butnog mišića. jesi li provalila profil sportova koje on gleda na televiziji? on je *savršeno* lud.

+ tvoj blog nikako nije besmislen. nego je luzerski i jadan :D
i veoma nedostaje.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails